Jedan pogled na Yamahin M1 za sezonu 2026 dovoljan je da shvatiš kako promjena na V4 agregat nije jedini rez s prošlošću. Još zanimljivije od samog motora je ono što se događa s aerodinamikom – područjem na kojem se u MotoGP-u danas dobivaju ili gube desetinke u svakom jačem kočenju i svakom izlasku iz zavoja.
Yamaha je posljednjih sezona tvrdoglavo gurala smjer koji je započela Aprilia. Prednja oplata s profilom nalik galebovim krilima postupno je evoluirala u složeni “triplane” koncept: tri aerodinamička elementa koja su pokušavala generirati potisak, ali i stabilnost pri ulasku u zavoj. Ideja je bila jasna – smiriti motocikl na kočenju i držati prednji kraj zalijepljen za asfalt. U praksi, M1 je često djelovao nervozno upravo tamo gdje treba ulijevati povjerenje vozaču.
Model predstavljen u Jakarti pokazuje jasan zaokret. Trokrilna filozofija je napuštena, a na njezino mjesto dolaze klasičniji, danas gotovo standardni elementi kakve već godinama koriste Ducati i KTM. Dva glavna krilca, elegantno integrirana u oplatu, bez “visećih” elemenata koji strše dalje od tijela motocikla. Donji profil sada se direktno spaja na bočne strane usisa zraka, čiji je opći oblik ostao sličan ranijim verzijama.
Na stazi to znači jednu stvar: predvidljiviji potisak. Manje ekstremnih rješenja često donosi čišći osjećaj na ručici gasa i upravljaču. Umjesto borbe s iznenadnim reakcijama na sredini zavoja, vozač dobiva stabilniju platformu za napad na idealnu putanju, posebno u brzim promjenama smjera.
Ostatak oplate ne krije dramatične novosti. Bočni “stepenik” na oplati i otvor iza njega i dalje su tu, kao i donji difuzor, ali on je osjetno manji nego na, primjerice, Ducatiju GP26. To sugerira da Yamaha još uvijek traži ravnotežu između dodatnog potiska i aerodinamičkog otpora, svjesna da pretjerivanje kažnjava maksimalnu brzinu – a ona je M1-u posljednjih godina ionako bila bolna točka.
Najviše upitnika visi na stražnjem dijelu motocikla. Koncept viđen ranije u Valenciji vraća se u hibridnom obliku: dva gotovo okomita vertikalna pera sprijeda, nalik rješenju s Desmosedicija, te stražnje krilce s izraženim uvijanjem između profila. Zanimljivo je da se motocikl na pozornici u Jakarti razlikovao od službenih fotografija – primjerci na podiju navodno su imali tri pera po strani. Detalj? Možda. Ali u aerodinamici MotoGP-a detalji odlučuju.
Odgovori neće dugo čekati. Sepang “shakedown” od 29. do 31. siječnja prvi je ozbiljan test ovog paketa. Yamaha je i dalje jedini proizvođač u skupini D sustava koncesija, što znači više slobode u testiranju za glavne vozače, doduše uz ograničenja na gumama. Dovoljno da se brzo odvoji ono što funkcionira od onoga što ostaje u garaži.
Jedno je sigurno: Yamaha je odustala od eksperimentiranja radi eksperimentiranja. Okrenula se provjerenim rješenjima, ne da bi kopirala, već da bi napokon dobila stabilnu osnovu. Tek s takvog motocikla možeš tražiti granicu na tjemenu zavoja, bez razmišljanja hoće li te prednji kraj izdati.
Vaš Hrvoje, zaljubljenik u brzinu.
41
About the Author
