Daytona ne oprašta iluzije. Roar Before the 24 je uvijek prva prava provjera zime, trenutak kad se brojke iz simulacija sudare sa stvarnim asfaltom, zavjetrinom i brutalnim opterećenjem ovjesa preko bankina. Ove godine poruka je kristalno jasna: Porsche je stigao spreman zagristi utrku od samog starta.
Sva tri Porschea 963 bila su najbrža barem u jednoj od sedam sesija, a u ukupnom poretku zauzeli su prva tri mjesta. Penskeovi tvornički automobili, #7 i #6, spustili su se na 1:36.327 u uvjetima trkaćeg opterećenja. To nije vrijeme za razglednice – to je tempo koji pokazuje koliko je paket uravnotežen kroz cijeli krug Daytone, od naglog kočenja za unutarnju putanju pa do maksimalne stabilnosti kroz dugačke zavoje pod punim gasom.
Još važniji od jedne brze krugove je ritam. Kad se pogleda duga vožnja, Porsche još jače steže šaku. U analizi svih krugova ispod 1:40, oba Penskeova automobila su na vrhu s gotovo identičnim prosjekom, dok ostatak kolone gleda u njihova stražnja krila. #7 vodi s prosjekom 1:38.095 kroz čak 113 kompetitivnih krugova, a #6 je praktički zalijepljen uz njega. Na utrci od 24 sata to znači manje kompromisa u postavkama i manje iznenađenja kad temperatura guma ili goriva ode izvan idealnog prozora.
Posebno vrijedi istaknuti privatni JDC-Miller Porsche #85, još uvijek u prošlogodišnjoj specifikaciji. Četvrti u dugim vožnjama i drugi najbrži u top 20 posto krugova – to nije statistička greška, već dokaz koliko je osnovna konstrukcija 963 sazrela. To je i jasna poruka konkurenciji: Porsche nije brz samo u tvorničkoj garaži.
Cadillac se profilirao kao druga sila. Wayne Taylor Racing s oba automobila drži se unutar nekoliko desetinki u prosjeku, a kad se gleda najbržih 20 posto krugova, Cadillac dolazi najbliže Porscheu. Njihov paket očito voli čisti krug, s manje goriva i više rizika na izlazu iz zavoja – scenarij koji često odlučuje Daytonu u zadnjim satima.
BMW i Acura su u sredini poretka. BMW-jev WRT tek hvata ritam u prvim IMSA kilometrima, što se vidi u stabilnim, ali ne i eksplozivnim brojkama. Acura je imala sitne tehničke probleme na početku testa, no kasnije je uhvatila kontinuitet i ostala u razumnom dosegu Cadillaca.
Aston Martin, zasad, ima razloga za brigu. Promjena motora pojela je dragocjeno vrijeme na stazi, a bez krugova nema ni jasne slike o ponašanju automobila na granici.
Ako Balance of Performance ostane kakav jest, Porsche u Daytonu ne dolazi kao favorit na papiru, već kao momčad koju treba pobijediti na stazi. Imaju brzinu, imaju konstantu i – što je najopasnije – imaju mir u garaži.
Vaš Hrvoje, zaljubljenik u brzinu.
40
About the Author
