Rolex 24 u Daytoni još jednom se pretvorio u maraton živaca za Jacka Aitkena. Drugi put u tri godine Britanac izlazi iz Floride s istim osjećajem – napravio je sve kako treba, bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme, ali je pobjeda opet završila u tuđim rukama. Ovoga puta razlika je bila brutalno mala: 1,569 sekundi nakon 24 sata borbe.
U završnom satu 64. izdanja ove endurans klasične utrke, Aitken je u Cadillac Whelen V-Series.R s brojem 31 lovio Felipea Nasra u Porscheu Penske Motorsporta. Situacija je bila čista i jasna: Cadillac je bio brz, Aitken agresivan, ali Daytona rijetko oprašta i najmanju tehničku ili taktičku slabost. Pokušavao je. Gurao nos bolida prema unutrašnjosti, tražio prostor u zavjetrini, riskirao do granice razuma. Najbliže je došao 21 minutu prije kraja, kad je očajnički pokušaj prolaska završio spuštanjem na prednji ravni dio staze. Nije bilo dovoljno.
To nije bila utrka u kojoj je sve teklo glatko. Naprotiv. Vikend je krenuo udarcem prije samog starta. Aitken je u kvalifikacijama odvezao krug za pol, ali slavlje je kratko trajalo. Tehnički pregled otkrio je previše istrošen stražnji klizni blok i Cadillac je izbrisan s vrha poretka. Umjesto kontrole utrke s čela, momčad je bila prisiljena na lov iz pozadine GTP grida.
Tempo je bio dovoljan za povratak, ali novi problem stigao je tijekom utrke. Connor Zilisch, u svom debiju u klasi, dobio je kaznu za prolazak kroz crveno svjetlo na izlazu iz boksa – zaustavljanje i čekanje punih 60 sekundi. U utrci gdje se sve mjeri u desetinama, to je vječnost.
No, Daytona je ove godine dodatno zakomplicirala stvari. Noćna magla donijela je rekordno dugo razdoblje neutralizacije – više od šest i pol sati iza sigurnosnog automobila. Ritma nema, gume se hlade, koncentracija pada. Upravo u takvim uvjetima padaju timovi bez širine. Cadillacova četvorka – Aitken, Earl Bamber, Frederik Vesti i Zilisch – ostala je kompaktna, disciplinirana i strpljiva.
Kako se jutro razvedrilo, tako je utrka ponovno postala ono što treba biti: čista borba na stazi. Porschei su cijelo vrijeme bili snažni, posebno na dugim stintovima. U posljednjem dijelu utrke Aitken i Nasr borili su se i s padom performansi guma i s temperaturom. To je onaj dio utrke koji se ne vidi u statistikama: kad idealna putanja više ne daje gripo, a svaki pokušaj napada nosi rizik incidenta koji bi izbrisao 23 sata rada.
Na kraju, Cadillac je ostao kratak. Drugi. Opet. Razlika u odnosu na 2024. je bolna: ovoga puta Aitken je bio u automobilu do samog kraja, s volanom u rukama i jasnom slikom gdje je pobjeda iskliznula. Nije bilo pogreške koju može jasno upirati prstom. Samo činjenica da je protivnik bio tek nijansu jači.
Daytona ne nagrađuje trud, nego savršenstvo. Aitken je bio blizu. Opet opasno blizu.
Vaš Hrvoje, zaljubljenik u brzinu.
40
About the Author
