Prvi ozbiljan krugovi 2026. bolida na stazi i već se pali lampica za uzbunu. Esteban Ocon i Oliver Bearman, vozači Haasa, izašli su iz Barcelone s istim osjećajem u želucu: pretjecanje bi iduće sezone moglo biti jednako bolno, ako ne i teže nego sada.
Tri dana testiranja, gotovo 400 krugova i dovoljno vožnje iza drugih bolida da se osjeti ono što telemetrija još skriva. Novi VF-26 nastao je prema potpuno izmijenjenim pravilima – manje aerodinamike, 15 do 30 posto manje potisne sile i do 40 posto manji otpor zraka. Na papiru, to zvuči kao recept za bližu borbu kotač uz kotač. Na asfaltu Barcelone priča zasad ide u drugom smjeru.
Ocon je vrlo jasan. Vozeći tik iza drugih automobila, osjetio je gubitak prednjeg prijanjanja koji ne ostavlja vozaču puno prostora za napad. Kad ulaziš u zavoj bez stabilnog nosa, idealna putanja se raspada, a pokušaj napada završava ranijim kočenjem i izgubljenim ritmom. To nije problem koji rješava hrabrost, nego fizika.
Nova sezona donosi i novu igračku – Overtake Mode, zamišljen kao zamjena za DRS. Sustav daje dodatnu snagu kada si unutar jedne sekunde od suparnika. Ocon ga je koristio, isprobao, ali još ne vidi čaroliju. Sustav očito traži fino podešavanje, jer dodatna snaga ne pomaže puno ako u brzim zavojima gubiš prednji kraj čim se nađeš u prljavom zraku.
Bearman, mlađi i s manje iskustva, zapravo potvrđuje ono što veteran osjeti instinktivno. Vožnja iza drugog bolida donosi “veliki pomak u balansu”. U čistom zraku automobil je predvidljiv, ali čim se zalijepiš uz stražnje krilo konkurenta, promjene dolaze naglo. Podupravljanje se javlja ranije, a stražnji kraj više ne sluša gas kako treba. To je najgora kombinacija za napad jer vozač više razmišlja o preživljavanju ulaska u zavoj nego o izlasku na pravac.
Bearman pritom priznaje da pretjecanje uopće nije bilo prioritet na ovom testu. Program je bio osnovan: kilometri, provjera sustava, osjećaj za bolid. Overtake Mode je isprobao uglavnom u čistom zraku, bez stvarne prilike da se njime probije pored nekoga. Uz to, otvorena su i pitanja hlađenja, što je ključno kada koristiš dodatnu snagu dok visiš u zavjetrini.
Obojica naglašavaju isto – prerano je za konačne zaključke. Inženjeri tek počinju razumijevati kako se automobili ponašaju, a postavke će se sigurno mijenjati. No prvi dojam je često najiskreniji. Ako bolid instinktivno ne dopušta blisko praćenje u brzim zavojima, problem neće nestati sam od sebe.
Formula 1 je još jednom pokušala zakomplicirati aerodinamiku da bi utrkivanje bilo bolje. Nakon Barcelone, Oconovo upozorenje zvuči vrlo realno: bez dodatnog rada, 2026. bi nam mogla donijeti bolide koji su zahtjevni, brzi, ali i tvrdoglavo otporni na pretjecanje.
Vaš Hrvoje, zaljubljenik u brzinu.
40
About the Author
